Volej u tenisu

Volej u bilo kojem sportu je udarac koji se izvodi prije nego što loptica padne na tlo. Posebno u tenisu, teniser izvodi volej udarac kada se nalazi u neposrednoj blizini mreže, iako postoje odredjeni volej udarci koji se mogu izvesti i sa sredine terena kao i iz pozicije oko osnovne linije.

Volej je u tenisu, kao i ostalim sportovima, napadački udarac, koji značajno redukuje vrijeme koje se ostavlja protivniku da vrati lopticu. Obično je prilično jak udarac, i kada je precizan omogućuje trenutno osvajanje poena.

Napadačka taktika obično uključuje jak servis te potom prvi retern u obliku voleja koji se koristi kako bi se igrač približio mreži. Taj se prvi volej odigrava bliže osnovnoj liniji i može se odigrati s jačim zamahom. Sljedeći bi volej trebao biti onaj pobjednički, kad igrač izađe na mrežu te laganim udarcem upućuje lopticu u prazan, nebranjen prostor

Kada se nalazi blizu mreže, teniser koji izvodi volej ima mogućnost upućivanja loptice pod mnogim uglovima, te tako izvesti neodbranjiv udarac za protivnika. Volej se obično igra kada igrač izlazi na mrežu u namjeri da završi poen.

Volej se u profesionalnom tenisu najčešće može vidjeti kod odigravanja mečeva na travnatoj podlozi. Skliska trava uzrokuje nisko odskakanje loptice te igrači volej udarcem žele sebi stvoriti bolju priliku za plasiranje udarca. Također, travnata podloga zna biti neravna te se volejem eliminira mogućnost nepredviđenog odskoka loptice. Igrač koji namjerava odigrati volej mora brzo reagirati jer skraćuje igru, te mora biti spreman na kontranapad protivnika u vidu passing shota – loptice koja će velikom brzinom proletjeti kraj igrača dok koji izlazi na mrežu, bez šanse da je stigne.

Teniseri modernog doba istaknuti po odličnoj volej igri, izmedju ostalih, su Pete Sampras, Roger Federer, i Tim Henman za kojeg se smatra da je najbolji volejaš modernog tenisa. Sampras je bio veliki sportista i posebno poznat po svome spektakularnom voleju.

Iz starijeg perioda, spomenimo neke sjajne volej igrače: Vinnie Richards, Rod Laver, John McEnroe, Boris Becker i Martina Navratilova.

Tehnika

Možda i najvažnija stvar za pripremanje voleja je položaj nogu. Vrlo je važno dobro se namjestiti u pravi položaj još dok loptica leti prema igraču koji treba izvesti volej, pravilnim radom nogu i pomjeranjem stopala. Ovo je mnogo bolje nego sustizati lopticu ispružanjem ruku. Preveliko uspružanje reketa od tijela može dovesti do neravnoteže što za posljedicu ima loš kontakt reketa i loptice.

Takodjer, koliko će igrač zamahnuti reketom je vrlo bitna stvar pri volej udarcu. Loptica koj dolazi velikom brzinom bi trebala biti vraćena samo postavljanjem reketa, što se često naziva “blok volej”. Ukoliko se još glava reketa lagano zakrene pri ovakvom bloku, postiže se izvjesna količina backspina što će dovesti do kraćeg leta loptice i manjeg odskoka. S druge strane, loptice koje dolaze sporije do igrača koji izvodi volej zahtjevaju i mnogo veće zamahe.

Postoje razni tipovi volej udaraca u tenisu. Grubom podijelom se mogu razvrstati u četiri grupe:

• visoki voleji,
• niski voleji,
• backhand voleji,
• forehand voleji.

Visoki i niski voleji

Visoki volej udarci se izvode kada loptica dolazi iznad visine struke, i tada loptica može biti ili blokirana ili udarena. S druge strane, niski voleji se skoro bez izuzetka mogu samo izblokirati.

Vrlo je važno držati zglob ruke stabilnim i čvrstim svo vrijeme, bilo da se radilo o niskom ili visokom voleju. Ručni zglob je potrebno držati iza linije glave reketa. Čvrsto držanje reketa i očuvanje stabilnosti, naročito položaja glave reketa, bi trebalo biti dovoljno za vraćanje loptice na protivničku polovinu terena, bez potrebe za nekim posebnim zamahom i udaranjem loptice.

U pravilu, većina viskokih voleja bi trebalo udarati sa dužim i bržim zamahom, dok niske voleji obično zahtjevaju mekši dodir i za posljedicu loptica ima kraći let i pada bliže mreži. Volej izveden brže i sa većim zamahom može biti agresivno izbačen prema dole, kao kod normalnog forehand ili backhand udarca. Ovakvi voleji, poznati kao “driven volleys” i ako su dobro izvedeni, predstavljaju odlično sredstvo da se skrati vrijeme koje protivnik ima za reakciju, a samom igraču koji izvodi ovakav udarac donosi priliku da se približi prema mreži i pripremi za završni udarac u poenu.


Forehand i backhand voleji

Forehand volej udarci manje više preslikavaju konvencionalni forehand udarac.
Obično se koristi kontinentalni grip pri izvodjenju ovog udarca, jer se pri udarcu položaj ruke ne mora mijenjati. Istočni grip daje više mogućnosti pri voleju, u smislu davanja loptici backspina ili topspina, što volej može učiniti još efikasnijim udarcem. Da bi se loptici isporučila dodatna brzina, može se razviti i dvoručni grip, kakav je nekada koristio Pancho Segura u 1940-tim i 1950-tim u svojim razornim volejima.

Backhand volej je mnogo teže savladati u pogledu dosljednosti i preciznosti, jer se tokom ovog udarca igrač “povlači” preko loptice pa je stoga teže odgovoriti u pravom trenutku.

Zaključak

Svrha volej udarca je da igri donese ofanzivnost i agresivnost, i kao posljedicu toga da onemogući protivnika da adekvatno uzvrati na udarac, u najboljem slučaju da nikako ne uspije vratiti lopticu. Zaključno, zamah koji se koristi u volej udarcu je obično vrlo kratak. Takodjer, reket se mora držati čvrsto, tako da glava reketa svo vrijeme bude stabilna što kao rezultat donosi prodoran udarac.

Servis-volej igra se sve manje koristi u modernom tenisu. Većina igrača danas preferira odigravanje poena s osnovne linije čekajući pogrešku protivnika. Uzrok tome je sve bolja tjelesna pripremljenost igrača i snažne i brze loptice koje se upućuju u igri te je teško graditi taktiku izlaska na mrežu. Pored toga, ni travnate podloge nisu kao prije. Nove podloge su tvrdje tako da je oskok loptice viši što otežava posao volej igračima.

Nastavak...

Forehand

Forehand u tenisu je glavni i najčešće korišteni udarac. Većina poena se osvaja upravo preko ovog udarca, i većina igrača se trudi usavršiti ovaj udarac u odnosu na ostale udarce. Čini se da je forehand najprirodniji udarac, jer se pri tome tijelo kreće u najlogičnijem smjeru pri tome isporučujući maksimum snage loptici (jedino su udarci pri servisu jači).

Jednoručni forehand udarac se bira kada je položaj tijela igrča u poziciji u kojoj se loptica približava u visini struka, na onoj strani tijela na kojoj se nalazi reket. To je obično i poloćaj kada se igrač nalazi negdje izmedju osnovne i centralne linije terena.

Hvat drške reketa je opušten, ali ipak dovoljno čvrst da se spriječi klizanje reketa u ruci, jer ipak treba u jednom potezu "uhvatiti" lopticu i poslati je nazad. Najčešći grip pri izvedbi forehand udarca je Istočni grip (više o nalasku ovog ali i ostalih gripova pročitajte u članku "Držanje reketa u tenisu - grip").

Dok se loptica približava prema igraču, stopala moraju biti lagano razdvojena, koljena malo savijena u položaj spreman za udarac, a igrač okrenut licem prema naprijed. Kako loptica prilazi bliže, tako i igrač rame ruke kojom će udariti lopticu (desno rame ako je dešnjak, lijevo za ljevaka) zakreće unazad, prema osnovnoj liniji, i istovremeno suprotno stopalo pomjera korak ispred tijela u zaštitni položaj. Ramena su ta koja zakreću tijelo, a ne ruke.

Ruka koja drži reket se zatim polako povlači prema nazad i zaustavlja otprilike u visini struka igrača, iza ledja, sa licem reketa okrenutim prema mreži.

Neposredno prije nego loptica dodje u položaj pored tijela, počinje zamah prema naprijed, i u trenutku kada je loptica nešto ispred igrača i sa strane, nastaje kontakt izmedju reketa i loptice, u visini struka igrača. Loptica bi se trebala udariti centralim dijelom lica reketa (sredina žica). Na tom mjestu se generiše maksimalna snaga, kontrola i preciznost.

Dakle, pri spremanju i izvedbi udarca, reket se prvo povlači prema nazad, u laganom luku prema gore, dolazi u krajnji položaj iza igrača, i zatim polazi prema naprijed, prvo spuštajući se nešto ispod visine loptice a zatim se luk koji pravi putanja reketa penje prema gore, ostvarujući kontakt s lopticom u visini struka igrača.
Nakon što je loptica udarena prema naprijed, reket nastavlja kretnju u putanji koju završava iznad ramena na suprotnoj strani od one u kojoj se drži reket (za dešnjake, iznad lijevog ramena). Ovo produženje putanje reketa je efekat koji često udarcu daje više snage.

Dvoručni statični forehand se ponekad koristi kada igrač želi da isporuči više snage u svoj udarac, ali to ponekad ide na uštrb preciznosti udarca. Grip je sličan onome kod backhanda, s tim što se dominantna ruka na gripu nalazi iznad druge ruke, koja je na osnovi drške. Kretnja tijela kod ovog udarca je u osnovi identična kretanju kod jednoručnog forehand udarca, osim što pri rotaciji ramena i kukovi rotiraju za njima, u istom smjeru. Tada se ravnoteža tijela prebacuje na lijevu nogu, ukoliko je igrač dešnjak, odnosno desnu ako je ljevak.

Forehand u pokretu se izvodi dok igrač trči da sustigne dolazeću lopticu. On se izvodi koristeći iste pokrete kao i kod statičnog forehanda kada se radi o dijelovima tijela iznad struka (ramena i ruke), ali se razlikuje u pogledu pozicije stopala i koljena zbog kretanja koje se vrši kako bi se sustigla loptica.

U video ispod možete pronaći koristan vodič za vježbanje forehand udarca. Video je naročito koristan za početnike u tenisu, ali i one iskusnije, koji žele obnoviti osnove forehanda.

Nastavak...

Udarci u tenisu: Backhand

Backhand (bekend) udarac u tenisu može izgledati kao neprirodan, ali jednom kada se savlada, podiže nivo igre na visoke standarde. Ovaj udarac je neprirodan, jer kada osoba koja je dešnjak po prirodi, želi učiniti bilo kakav pokret tijela, instinktivno se pomjera prema dominantnoj strani, dakle desnoj. Zbog toga se forehand udarac češće vidja na teniskim terenima. Medjutim, u vrhunskom tenisu često nema dovoljno vremena za namještanje na forehand (na dominantnu stranu igrača), tako da backhand udarac daje raznovrnost u kretanju i igri tenisera.

Jednostavan opis backhand udarca bi bio da je to udarac koji igrač izvodi kada mu se loptica približava na suprotnu stranu od njegove dominantne strane, i tada se loptica vraća preko mreže zamahom i udarcem unakrsno u odnosu na tijelo (za dešnjaka, zamah počinje sa lijeve strane i završava na desnoj). Ovaj udarac se često koristi kao odbrabmeni, jer samo vrhunski teniseri imaju sposobnost da izvedu udarac sa jačinom i preciznošću dovoljnom za osvajanje direktnog poena. Ipak, sa dovoljno vježbe, ovaj udarac može postati sastavni dio igre svakog tenisera, dajući sasvim novu dimenziju igri.

Tehnika

Pojasnit ćemo prvo tehniku kod dvoručnog backhand udarca. Ustvari, i ne postoji bitna razlika izmedju jednoručnog i dvoručnog backhand udarca. U profesionalnom tenisu, koristi se i jedan i drugi. Igrači koji igraju dvoručni backhand, primorani su nekada igrati i jednoručni (npr. kod backhand slice udarca). Odabir izmedju ova dva tipa backhanda varira od igrača do igrača.

Tehnika potrebna za uspješno izvođenje bekenda zahtjeva vrlo precizne i uvježbane pokrete tijela. Kako se loptica prlibližava igraču u visini struka, igrač se obično nalazi izmedju osnovne linije i servis linije. U pripremnom položaju, prije nego loptica stigne do igrača, ravnoteža se prebacuje na prednji dio stopala (vrhove prstiju), uz savijena koljena, i reket se uzima sa odabranim gripom. Hvat reketa u pripremi za izvodjenje bekenda je, naravno, sa dominantnom rukom na bazi drške, držeći reket kao da se rukuje sa drškom. Druga ruka se na gripu nalazi iznad dominantne, dodirujući vrat reketa kako bi igrač dobio veću kontrolu nad reketom, ali i snagu pri udarcu.

Ramena se zatim zakreću ka naprijed i na stranu, a težina tijela se prebacuje na suprotno stopalo u odnosu na favoriziranu ruku (lijevo stopalo za dešnjake, desno za ljevake). Vrhovi stopala se okreću sa tijelom, tako da na kraju završe u položaju koji je otprilike pod uglom od 45 stepeni u odnosu na mrežu. Dominantano stopalo (desno za dešnjake) bi onda trebalo biti blago iskoračeno ispred drugog stopala, kako bi se obezbjedila zaštitna pozicija (desna strana tijela bi bila štit za dešnjake, i obrnuto).

Rame dominantne ruke se nalazi uz samo tijelo, u visini struka, a reket se prenosi iza tijela, sa suprotne strane, sa licem reketa okrenutim prema mreži, spremnim za udarac.

Vrlo važno za uspješan backhand udarac je to da bi cijelo tijelo trebalo raditi sav posao zajedno pri povlačenju i udaranju loptice. Zamah prema loptici započinje onog momenta kada je loptica neposredno ispred tijela igrača, i kontakt izmedju loptice i reketa bi se trebao desiti kada je loptica na dužini od otprilike dužine stopala ispred igrača. Lice reketa bi trebalo ravno udariti lopticu, bez ikakvog nagiba, jer bi u tom slučaju loptica mogla završiti u neočekivanom pravcu.

Pri izvodjenju udarca, dominantan ruka se kreće prema naprijed, ali čitavo tijelo obezbjedjuje snagu za ovaj udarac. Igrač mora svo vrijeme imati vizuelni kontakt sa lopticom, čak i neposredno nakon što je loptica udarena, da bi osigurao da loptica bude poslana u željenom pravcu. Nakon toga, kretanje tijela preslikava ono kod forehand udarca, i reket završava iznad ramena suprotne ruke.

Razlike (varijacije)

Jednoručni backhand udarac je vrlo sličan, s tim što ruka koja ne drži reket djeluje kao balans, umjesto davanja dodatne snage kao kada se reket drži njome kod dvoručnog backhanda. Kretanje tijela se ne razlikuje kod jednoručnog i dvoručnog backhanda.

Mnogi igrači koriste backhand (naročito jednoručni backhand) kako bi loptici saopštili spin. Uz saopštavanje top spina loptici, njena putanja će nakon udarca biti visoka, ali će loptica naglo pasti, što omogućava visok i siguran prelet loptice preko mreže. Ovo se postiže tako što se vrh loptice reketom jako "očeše", skoro da pošalje lopticu prema dole.

S druge strane, da bi se loptici saopštio backspin, reket se povlači pod lopticu tako da je "odsiječe". Ovo drastično usporava lopticu, ali ostavljajući joj dovoljno impulsa da padne u protivničko bolje i, uz dosta spina na njoj, vraćanje takvog udarca za protivnika je otežano.

Nastavak...

Teniski udarci - lob

Lob u tenisu predstavlja udarac kojim se loptica šalje visoko preko protivnika, i duboko u protivnički dio terena. Lob može poslužiti kao dio napadačke ili odbrambene strategije, zavisno od situaciju u kojoj se igrač nalazi.

Lob je prvi put upotrijebio drugi šampion Wimbledona, Frank Hadow, u meču u kojem je poražen od Spencera Gorea. Hadow je bio poznat kao “šampion loba”.

Lob se obično koristi kada protivnik stoji blizu mreže, čekajući da udari volej. Loptica bi pri lobu trebala preletjeti preko protivnika i pasti u nebranjeni dio terena iza njegovih ledja. Pri dobro izvedenom napadačkom lobu, loptica leti dovoljno visoko da je protivnik ne može dohvatiti, a u isto vrijeme i dovoljno nisko i dovoljno brzo da je protivnik ne može sustići ni nakon što odskoči.

Topspin u velikoj mjeri poboljšava efikasnost ofanzivnog loba, ali i otežava izvodjenje udarca. Pri izvodjenju loba, igrač udara lopticu pod uglom izmedju nula (0) stepeni - ravno i 45 stepeni - dijagonalno. U modernom tenisu, igrači poput Andrea Agassija, Michaela Changa i Llrytona Hewitta ostaće upamćeni po dobrom napadačkom lob udarcu.

Odbrambeni (defanzivni) lob udarac, za razliku od ofanzivnog, jednostavno teži da natjera protivnika da se vrati na osnovnu liniju, i na taj način prolongira završetak tekućeg poena. Kada je igrač izbačen iz terena, defanzivni lob je koristan da se “kupi vrijeme” za povratak u teren i postavljanje u što bolji defanzivni položaj. Ovakav lob nije previše uspješan - protivnik ga može relativno lako stići, loptica leti prenisko i kao takva može biti vraćeno smash udarcem.

U dublu, koristi se spin ili slice pri lobu, kako bi loptica mogla preletjeti igrača na mreži, i odskočiti što dalje od drugog protivničkog igrača koji se nalazi na osnovnoj liniji.

Neki igrači imaju sposobnost da izvedu lob tako da putanja loptice izgleda kao da je udarena prejako i da loptica ide izvan terena, ali loptica ponire naglo, tako da pada unutar terena, tako da se postiže efekat zavaravanja protivnika, te vrlo često osvajanje poena. Ovo se postiže saopštavanjem mnogo backspina loptici, “češljanjem” ili “rezanjem” loptice reketom tako ode preko protivničkog igrača. Ovaj udarac, koji se može izvesti i sa izvanredno velikim topspinom se naziva “mjesečev volej” (“moon volley”).

Vrhunski igrači će lob u začetku udarca pokušati prikriti i predstaviti kao običan forehand ili backhand udarac, postižući time faktor iznenadjenja za protivnika čime dobijaju prednost u kasnijoj reakciji protivnika.

Tehnika pri izvodnjenu loba forehand topspin udarcem mogla bi se opisati u nekoliko najznačanijih stavki:

• Početni položaj je potpuno isti kao i kod uobičajenog forehand udarca: lagano savijena koljena, tijelo opušteno i okrenuto prema mreži.
• Pri držanju reketa preporučuje se eastern grip (istočni hvat).
• Desnu nogu povučete unazad prebacujući težinu tijela na nju i istovremeno zakrećući gornji dio tijela udesno (ukoliko ste dešnjak).
• Reket pri zamahu polazi iza tijela, baš kao i kod forehanda tako da protivnik još uvijek nije svjestan vaše nakane da izvedete lob udarac.
• U sljedećoj fazi, koljena se lagano savijaju i reket se spušta ka zemlji, dok se reket nalazi u krajnjem položaju iza tijela, spreman za izvodjenje udarca. Sada već protivnik može pročitati nakanu izvodjenja loba.
• Reket polazi iz krajnje pozicije i njegova putanja pri udarcu opisuje oblik slova C – idući od desne noge do lijevog ramena. Pri ovome, putanja reketa je mnogo niža nego kod običnog forhenda, i u najnižoj tački svoje putanje reket skoro pa dira podlogu.
• Kontakt reketa i loptice nastaje na oko metar od tijela, tako da je ruka ispružena i ispred tijela. Površina glave reketa je okrenuta normalno prema podlozi, a tijelo je blago nageto unazad.
• Da bi se postigao što veći topspin, reket nakon kontakta ide ravno prema gore, tako da njegova putanja za dešnjake završava iznad lijevog ramena
• Za ljevake vrijedi analogno, uz izmjenu desne i lijeve strane.

Smatra se da su najbolji lob igrači svih vremena:

• Bobby Riggs
• Pancho Segura
• Bitsy Grant
• Ken Rosewall
• Jimmy Connors
• Chris Evert
• Ilie Năstase
• Michael Chang
• Andre Agassi
• Lleyton Hewitt
• Martina Hingis
• Jelena Janković
• Kim Clijsters

U videu ispod pogledajte koristan i praktičan tutorijal kako pravilno izvesti lob udarac.

Nastavak...

Spin u tenisu

Šta je spin, kako odigrati spin u tenisu i kako reagovati ako vaš protivnik igra spin? Pročitajte u tekstu koji slijedi.
Spin predstavlja rotaciju loptice oko vlastite ose pri kretanju. Prednost ovakvog kretanja loptice jeste u putanji loptice koju je teže procijeniti za protivnika, te u nepredvdiljivijem ponašanju nakon odskoka od podlogu.
Možda najbolji opis spina u tenisu je "izvesti nije lagano, ali je užitak gledati i odigrati isti kada se savlada tehnika spina". Voljeli li ga ili ne, igrali ga ili ne, danas ćete sasvim sigurno naići na protivnika koji će vas natjerati da igrate udarce koji podrazumjevaju prilagodjavanje lopticama koje imaju spina. Suočavanje sa igračem koji odlično koristi spin može biti noćna mora za one kojima je isti slabija strana. Zbog toga naučita kako udariti spin i kako se nositi sa spinom. Najbolje bi bilo prvo naučiti kako loptici saopštiti spin, jer ćete tako bolje razumjeti mehanizam spina, i bolje se edukovati kako rješavati situacije u kojima protivnik odigra spin. Dobar spin je zaštitni znak svakog svestranog tenisera.

Kako loptici saopštiti spin

Udarcem reketom teniskoj loptici možemo zadati dvije vrste rotacije oko njezine vlastite osi, tzv. topspin i backspin. Svaki od ova dva načina rotacije ima za posljedicu drugačije ponašanje loptice u igri i, posredno, drugačiju pripremu i taktiku tenisera za udarac.
Kako bi loptici saopštili spin pri udarcima, potrebno je promjeniti putanju reketa pri zamahu. Putanja se razlikuje nego kod standardnih ravnih udaraca.
Topspinom se u tenisu naziva način udarca kada se loptici daje smjer rotacije u smjeru njezina kretanja. Topspin se postiže udaranjem loptice u zamahu "od dolje prema gore", kad reket kreće u udarac iz pozicije ispod putanje kretanja loptice.
Vrh loptice kod topspina rotira suprotno smjeru strujanja zraka (slika gore) što usporava to strujanje pri vrhu loptice. Pri dnu se loptice dešava potpuno suprotna stvar: dno loptice rotira u smjeru strujanja zraka što tu struju ubrzava. Zbog različitih brzina strujanja dolazi do različitih tlakova pri vrhu i dnu loptice. Tlak pri vrhu je viši od onoga pri dnu što uzrokuje silu koja tlači lopticu prema dolje, tj. tjera je da padne (tzv. Magnusov efekt u fizici).
Topspin je koristan kod travnatih ili tvrdih podloga jer brze loptice na brzim podlogama daju dodatnu notu agresivnosti igri.

Suprotno se primjenjuje na backspin ili underspin. Tada je rotacija loptice oko vlastite ose suprotna u odnosu na topspin. Kod backspina loptica rotira u smjeru suprotnom od smjera svog kretanja (slika dolje), kao da se "vraća" prema igraču koji je udarac uputio. Zbog ponašanja suprotnog od topspina javlja se sila koja "podiže" lopticu i omogućuje joj dulje zadržavanje u zraku. Backspin se postiže zamahom reketom "od gore prema dolje", primjerice tzv. sliceom.
Backspin loptica putuje sporije od topspin loptice te pri doskoku o tlo ne odskače ravno naprijed u smjeru kretanja. Zbog sporosti se koristi kao defanzivno oružje, kada igrač koji je uputio udarac treba "kupiti" vrijeme kako bi se u sljedećoj izmjeni udaraca pravilno postavio i krenuo u napad. Također, nepravilno i slabo odskakanje loptice o tlo tjera protivnika na prilagodbu na nezgodan udarac i, najčešće, na odustajanje od napadačke taktike.

Takodjer, postoji još jedna vrsta udarca, tzv. sidespin. Kod ovog udarca, loptica se udara sa strane. Koristi se uglavnom za udaranje izrazito niskih ili visokih loptica. Razlog zbog čega koristimo ovaj udarac je to što u nekim situacijama nismo u mogućnosti da idemo reketom ispod loptice (kod niskih odskoka) ili iznad loptice (za slučaj visokih lotpica). Koristi se često i u servisu, kada je protivnika dijagonalnim udarcem potrebno "izbaciti" iz terena.

Kako odgovoriti na spin

Kada savladate udaranje spina, onda je potrebno i naučiti kako reagovati ako ste na drugoj strani, tj. primate loptice koje nose mnogo rotacije. Šta učiniti kada protivnik igra spin?
Loptica sa mnogo topspina pravi luk u smjeru rotacije kada dolazi prema vama, što znači da će loptica odskočiti visoko nakon udara o podlogu. Što je luk viši i što je brža rotacija loptice, to je veći odskok loptice. Ovo može imati dva efekta na udarac igrača koji vraća ovakve loptice: oštar odskok loptice može vas dovesti u težak položaj ukoliko se niste pomjerlili unazad kako bi se prilagodili visokom odskoku. Drugi efekat je taj da zbog visokog odskoka loptice ste prisiljeni praviti kontakt s lopticom na visini koja je iznad nivoa koji odgovara vama. Rješenje bi moblo biti da igrate par koraka iza osnovne linije kada je na drugoj strani igrač koji forsira topspin udarac. Na ovaj način dobivate više vremena za reakciju i pripremanje udarca, a i prostor da lopticu udarite na visini koja vam više odgovara.
Takodjer je potrebno naučiti čitati luk loptice dok je još na protivničkoj strani terena. Tzv. topspiner može udariti lopticu sa visokim, srednjim ili niskim lukom. Što ranije prepoznate brže ćete se pripremiti za reakciju.

Spin je jedan od najfascinantnijih aspekata teniske igre. Koristite ga što više kako biste vašoj igri dali dodatnu dozu uzbudjenja i takmičarskog duha.

Nastavak...

Topspin - fizika udarca

Topsin je zvučna riječ u teniskom svijetu. Svaki teniser teži tome da ima dobar topspin zbog toga što je taj udarac najneugodniji za protivnika.

Ali šta je to tačno topsin i zašto je poželjno toliko koristiti topspin?

Topsin uzrokuje veliku rotaciju loptice tako da loptice leluja u zraku i veoma je teško predvidjeti njezinu putanju, što stvara velike probleme igraču na suprotnoj strani.A igraču koji igra topspin omugučava veču kontrolu nad lopticom i opšte je poznato da loptica uslijed topspina leti visko iznad mrežice te da naglo pada , što smanjuje vjerovatnoču da loptica udari u mrežu.

Fizika topspina

Najjednostavije i najčešče objašnjenje efekta topspina na tenisku lopticu kaže: uslijed rotacije loptice stvara se iznad loptice područje visokog pritiska, a ispod loptice područje niskog pritiska, te ova razlika u pritisku uzrokuje skretanje loptice prema dole. Ali šta uzrokuje veči pritisak iznad loptice uslijed njene rotacije i zašto je ispod loptice pritisak niži i da li je baš taj viši pritisak to što naglo gura lopticu prema dole? Da bi odgovorili na ovo pitanje vratičemo se daleko u prošlost na sami početak proučavanja topspina.

Gotovo prije 340 godina, tačnije 1672 godine, poznati fizičar Isaac Newton u svom rukopisu spominje da spin tj. rotacije teniske loptice uzrokuje njeno lelujanje u zraku. Iako je Newton ustanovio da rotacija loptice uzrokuje čudnu putanju loptice tek su se u dvadesetom stolječu razvile metode pomoću kojih je obajšnjeno šta se ustvari dešava s lopticom.

Savremeno razumjevanje utjecaja topspina na putanju loptica započeto je 1853. godine kada je njemacki fizičar Heinrich Magnus matematički opisao rezultujuću sili koja djeluje na sferu koja se kreče u fluidu, što se moglo primjeniti i na kretanje loptice kroz zrak. Njegova jednačina pokazuje kad je topspin primjenjen na lopticu rezultujuća slila dajeluje na lopticu prema dole. Ovaj efekat se zove Magnusov efekat i primjenjuje se na sve spinove, a ne samo na topspin. Magnusov efekat zavisi od gustine zraka, brzine loptice te brzine rotacije loptice.

Njavažnije dvije stvari koje kaže Magnusov efekat teniserima su: što je brže loptica udarena i što više ima spina veča je sila prema dole.

Iako je Mgnusov efekat objasnio rezultujuću silu on nije objašnjavao odakle tačno potiče ova sila i šta joj je uzrok. Uzrok i odakle potiče ova sila, objasnio je 15-tak godina kasnije nijemački fizičar Ludwig Pradtl, 1904. godine, predstavivši ideju o graničnom sloju.

Ako stavimo neki predmet u fluid, dio fluida koji se nalazi na samoj granici predmeta ostaje na predmetu i što je predmet grublji više fluida ostaje. Pošto se zrak ponaša slično fuidu čestice zraka će ostati na površini loptice bez obzira što loptica rotira. Zrak koji se nalazi na graničnoj površini s lopticom, kreće se zajedno s njom pri čemu daje čudan efekat loptici, koja počinje da leluja.

Loptica rotira u smjeru kazaljke na satu povlačivši dio zraka s graničnog niova, ovaj dio zraka na gornjem dijelu loptice zajedno s lopticom, se kreće u suprotnom smjeru od protoka zraka. Dok se dio zraka na donjem graničnom sloju loptice kreče u smjeru protaka zraka. Ako nađemo rezultujuće brzina na gornjem dijelu i donjem dijelu loptice ustanoviti ćemo da se gornji dio loptice sporije kreće od donjeg dijela, to je zbog onog sloja zraka na gornjem graničnom dijelu loptice, koji se kreče u suprotnom smjeru od protoka zraka.

Daniel Bernoulli, švicarski matematičar, koji je živio i radio u 18-tom stoljeću, pokazao je da kod fuida koji se brže kreče pritisak veći nego kod fluida koji se sporije kreče. Pa ako ovaj zaključak primjenimo na tenisku lopticu, vidimo da je pritisak zraka veči na gornjem dijelu loptice nego na donjem, zato što se gornji dio loptoce kreče sporije od donjeg dijela. Na lopticu sa topspinom djeluje sila pritiska prema dole zbog koje loptica postepeno pada. Dakle uzrok rezultujuće sile prema dole je razlika pritisaka na gornjem i donjem kraju loptice uslijed njene rotacije.

Ovo objašnjenje svakao ima smisla, ali da li je u potpunosti istinito? Da li nešto tako jednostavno kao Bernulijev princip stvarno objašnajva zašto loptica naglo pada kada je na njoj primjenjen topspin? Bernulije princip donkele i objašnjava djelovanje topspina na lopticu dok je detaljniji opis dala tek modernija teorija tzv. "wind tunel", teorija o kojoj nečemo govoriti sad.

Dakle, da zaključimo, Heinrich Magnus bio je prvi naučnik koji je pronašao jednačinu pomoću koje smo mogli izračunati kolika je rezultujuča slila na lopticu sa topspinom. Ali ova jednačina nije nam dala objašnjenje zašto se loptica tako kreče, kako se kreće. Nešto kasnije Pradtl i Bernoulli objasnili su nam da se usljied trenja izmedju graničnog sloja loptice i protoka vazduha gornji dio loptice brze kreče, usljed rotacije loptice, od donjeg djela pri čemu se stvara razlika pritiska.

Nastavak...

Servis u tenisu

Servis (ili serva) u tenisu je udarac kojim se započinje poen. Igrač započinje servis bacanjem loptice u zrak i udaranjem iste (obično udarac nastaje kada loptica dostigne najvišu tačku pri bacanju) tako da nakon udara padne u suprotno servis polje tako da ne smije dirati mrežu. Loptica smije dirati mrežu samo kada je vraćena, i to tako da mora pasti u polje protivnika. Igrači obično serviraju preko glave, ali i udarac loptice dok je ispod nivoa glave (lukave serve, iz ruke)je, iako rijedak, dozvoljen.

Za početnike, servis predstavlja tećak udarac, ali kada se savlada predstavlja znatnu prednost.Uspješni igrači mogu servirati na više načina, i često je koriste kao ofanzivno sredstvo kojim pokusavaju steći prednost u poenu, ili da ga potpuno osvoje. Upravo zbog toga, od profesionalnih igrača se očekuje da osvoje većinu svojih servis gemova, a osvajanje protivničkog servisa (break) igra važnu ulogu u osvajanju meča.

Dozvoljene serve

Dozvoljen servis udarac je onda kada loptica padne u suprotno - dijagonalno (unakrsno) servisno polje. Ukoliko loptica padne van ovog polja, onda se radi o servis grešci (fault). Ukoliko se ovo ponovi dvaput uzastopno onda se radi o duploj greški (double fault) i servis se dodjeljuje protivniku.

Prijestup nastupa kada stopalo servisera dodje u nedozvoljen položaj dok izvodi servis udarac. Stopalo igrača koji servira ne smije dirati osnovnu liniju, niti centralnu liniju, sve dok ne udari lopticu pri servisu. Takodjer, od servisera se očekuje da ostane na približno istom mjestu dok izvodi početni udarac, tako da se spriječi da protivnik bude u nedoumici odakle će se izvesti servis udarac. Trčanje ili hodanje pri servisu nije dozvoljeno.

Ukoliko serviser baci lopticu u zrak, i pokuša da je udari ali je pri tome promaši, onda je to prekršaj (fault). Ipak, ukoliko je serviser nezadovoljan sa izbačajem loptice, on može da je pusti da padne, ili je može uhvatiti (rukom ili reketom) koliko god puta hoće, bez da načini grešku.

Servis se naziva let, kada loptica pri servisu zakači vrh mreže, ali sleti u ispravno servisno polje protivnika. Servis se ponavlja bez dodjeljivanja servisne greške. Loptica koja zakači vrh mreže i sleti izvan suprotnog servisnog polja protivnika se smatra servisnom greškom.

Prvi i drugi servis

Pravila ne razdvajaju prvi i drugi servis. Ipak, taktike koje se koriste pri serviranju se razlikuju. Prvi servis se obično udara maksimalnom snagom, krajnjim umjećem, kada je moguća i greška igrača zbog nastojanja da se osvoji poen odmah nakon servisa, ili već nakon sljedećeg udarca dovodjenjem protivnika u podredjeni položaj. Drugi servis je obično konzervativniji, kako bi se izbjegla dupla servisna pogreška, i obično se udara sa manje snage ili tako da putanja loptice bude više zakrivljena.

Tipovi servisa

Postoji pet uobičajenih tipova servisa koji se koriste: ravna/topovsko zrno ( eng. flatt/cannonall) serva, slice serva, topspin, topspin-slice serva, i američka zavrnuta/Twist serva. Dodatno, postoje i neki rijetko korišteni načini serviranja, kao što su podmukle serve sa underspinom (spin odozdo), i servisi sa sa obrnutim sliceom. (Slice - "rezati" lopticu reketom). Najpoznatije ove netipične serve su izveli Michael Chang i Martina Hingis, oboje na Franch Openu.

Termin "kik serva" je ambiciozan. Mnogi to koriste kao termin za "twist servu". Ali većinom se ovaj termin koristi za opisivanje serve sa mnogo topspina, tj. za servu sa topspinom, i twist servu.

Svaki tip servisa ima svoje taktičke prednosti.

Flat i slice serva se često koriste kao prve serve. jer su one najpogodnije za postizanje as udarca, ili primoravanje protivnika na pogrešku, mada i za servisera one ostavljaju malo prostora za greške. Druga serva uobičajno ima topspin, sto smanjuje vjerovatnoću da loptica udari mrežu ili padne van predvidjenog polja.

Najbrža ikad zabilježena serva je od Andy Roddicka sa 249.5 km/h.

U ženskom tenisu, najbrže serve su zabilježile Brenda Schultz-McCarthy i Venus Williams sa 209 km/h.

Flat serva

Flat serva ( nekada poznata kao topovsko đule) je udarac sa Istočnim (Eastern) ili Kontinentalnim (Continental) gripom, i sa putanjom udarca direktno na lopticu, tako da se loptica ne rotira i pri kretanju siječe vazduh vrlo brzo. Profesionalni igrači muškog tenisa udaraju lopticu ovom servom tako da ona dostiže i do 200 km/h, i nekolicina ženskih teniserki (sestre Williams) takodjer izvode ovako brze udarce.

Loptica pri ovoj servi mora proci blizu mreže, tako da njena ne ostavlja puno prostora za greške. Zbog toga, pri ovoj servi loptica pada na centar igrališta, prelazeći mrežu tamo gdje je najniža, i obično se izvode kao prve serve kada igrač može priuštiti rizik pri serviranju.

Topspin serva

Topspin serva je udarac pri kojem se loptici daje spin prema naprijed, tako što se zadnji dio loptice pri udarcu reketom "očeše" prema gore. Kao i kod svih spin serva, loptica putuje sporije nego pri flat servi. Topspin na loptici omogućuje da loptica zaroni prema dole, što dozvoljava da se loptica uputi visoko preko mreže i da opet padne u polje. U fizici se ovaj efekat naziva Magnusov efekat. Zbog toga je topspin serva relativno sigurna i često se koristi kao druga. Topspin servu ne bi trebalo udarati slabije nego flat servu, već jače ili jednakom snagom, kako bi se proizveo potreban spin.

Topspin takodjer rezultira da loptica odskače visoko. Mnogi primači servi dobro izlaze na kraj sa lopticama koje visoko odskaču, ali sa forhend strane, ne i na bekhand stranu. Stoga, ove serve kada se ciljaju na bekhand stranu protivnika mogu biti dobro oružje u taktici serva - volej, čak i na prvom servisu.

Topspin servu je teže savladati od flat serve i topspin - slice serve, jer je tačka kontakta loptice i reketa direktno iznad galve servisera, ili čak malo iza nje, što zahtjeva složene pokrete tijela. Koristi se Continental grip, ili Eastern Backhand grip (sa forhend stranom reketa).

Slice serva

Slice serva se udara sa bočnim spinom (sidespin), koji se loptici saopštava tako što se pozadina loptice "očeše" udesno pri kontaktu (ljevoruki igrači lopticu će da udare nalijevo). Obično se izvodi sa Continental ili Easern Backhand gripom.

Bočni spin ove serve rezultuje da loptica pri letu skreće ulijevo, a pri odksoku loptica se zanosi, sto izaziva dodatno skretanje ulijevo nakon odskoka. Dobra slice serva može izazvati tako veliko skretanje da igrač koji prima servis mora izaći van bočne linije i do 3 metra da bi odigrao udarac.

Pri ovom servisu, serviser lopticu izbacuje uvis, i lagano prema desno u odnosu na svoju glavu, a zatim je udara kada loptica bude u položaju na 2 sata, ili na 3 sata u odnosu na servisera.

Pošto slice serva ima malo topspina, ili ga nema uopšte, onda loptica ne može prelaziti mrežu visoko iznad, tako da ostaje malo prostora za grešku. Zbog toga se ova serva češće koristi kao prva serva. Može se koristiti za postizanje asa, ili izbacivanje igrača koji prima servis van terena tako da ostaje otvoren teren, ili dovodjenje primača u tešku poziciju gadjanjem tako da loptica nakon sto skrene dodje u tijelo protivnika.

Topspin slice serva

Ova serva se izvodi sa oba spina, bočnim (side) i gornjim (top) spinom, tako da se zadnji dio loptice "očeše" rektom istovremeno prema gore, i na desno, pod uglom od oko 45 stepeni. Početnici obično serviraju na ovaj način, ali obično ne uspiju dobiti velik spin.

Ova mješavina topspina i bočnog spina izaziva da loptica skreće prema dole i nalijevo pri letu, odskačući visoko i nastavljajući da skreće lijevo nakon odskoka.

Zbog topspina, loptica može preći preko mreže više nego je to slučaj kod slice serve ili flat serve, ostavljajući manje šanse za pogrešku.

Kick serva / (američka) twist serva

Twist serva, u početku poznata kao američka twist serva, je posebna vrsta topspin - slice serve koja se ponaša drukčije pri odskoku, jer nosi više topspina nego sidespina. Umjesto zanošenja i nastavljanja skretanja ulijevo (gledano iz prespektive servisera) nakon odskoka kao što je to slučaj u svih slice serva, loptica grabi prema naprijed, ravno na bekhend igrača koji prima servis (ukoliko je desnjak). Kao i sve spin serve, loptica moze preci visoko preko mreze ostavljajući manju vjerovatnoću za pogrešku. Ovo, zajedno sa nezgrapnim odskokom, ovu servu čini popularnim izborom za drugi servis.

Da bi se proizveo potreban odnos topspina prema sidespinu, loptica mora imati uvrnutu osu rotacije, tako da se loptica rotira izvan svoje putanje (gledano odozgo, osa rotacije loptice se lagano okreće suprotno okretanju kazaljke časovnika). Loptica se izbacuje iza i ulijevo od glave servisera. Koristeći Continental, ili češće Eastern Backhand grip, igrač skoro uvijek pravi zamah reketom tako da udari lopticu u jednoj od dvije pozicije: udarac od 7 sati prema 1 sat, ili češće od 8 prema 2 sata. Udaranje loptice sa različitim uglovima i brzinama zavisi od cilja gdje se želi da loptica padne i kako da odskoči u protivničkom polju, što smanjuje predvidljivost putanje za primača serve, a povećava šanse za osvajanje poena servisera.

U nekim krajevima, američka twist serva je poznata i kao obrnuta side spin serva.

e

Ostali tipovi servisa

Obrnuta (Reverse) Slice serva,

Reverse Twist serva,

Reverse Topspin - Slice serva.

Terminologija:

As (eng. ace) - ispravan servis kod kojeg protivnik ne uspije dotaći lopticu.

Break - gubitak servis gema servera.

Break point (brejk lopta) - jedan poen od osvajanja brejka.

Double fault (dupla servis greška) - pogrešan drugi servis.

Fault (servis greška) - neuspio servis udarac koji ne započinje poen, jer loptica nije sletjela u predvidjeno protivničko polje)

Hold - server osvaja gem.

Let - kada loptica zakači mrežicu nakon serve, ali padne u ispravno protivničko polje. Servis se tada ponavlja.

Service Winner - servis koji protivnik uspije dotaći, ali ne uspije vratiti.

Igrači sa odličnom prvom servom:

Boris Becker

Stefan Edberg

Goran Ivanišević (drži rekord po najvećem broju asova u jednoj sezoni

Roger Federer

Pete Sampras

Andy Roddick (drži rekord po najbržoj servi)

Ivo Karlovic (najviše asova u jednom meču

Juan Martin del Potro

Ivan Ljubicic

John Isner

Serena Williams

Venus Williams (najbrži servis na ženskom turniru)

Maria Sharapova

Sam Stosur

Nastavak...