Tereni na US Openu

Tri najveća terena na kojima se odigravaju mečevi na US Openu su: Arthur Ashe Court, Louis Armstrong Court i Grandstand Court. Osim njih, koristi se i nekoliko sporednih terena. Tereni na US Openu imaju vrhunski kvalitet osvjetljenja, a mečevi se igraju na tzv. Deco Turf tvrdoj podlozi.

Arthur Ashe Court

Arthur Ashe teren je glavni teren na US Openu, kapaciteta od 24.000 mjesta. Dobio je ime po Arthuru Asheu, teniseru afro-američkog porijekla koji je pobijedio u prvom finalu ovog turnira u open eri 1968. godine. Ovaj teren je takodjer poznat i kao Teren broj 1, a otvoren je 1997. godine.

Louis Armstrong Court

Louis Armstrong teren je Teren broj 2 na US Openu. Služio je i kao glavni teren do okončanja izgradnje sadašnjeg glavnog terena. Izgradjen je 1978. godine a sadašnji kapacitet mu je 10.000 gledalaca.

Grandstand Court

Teren Grandstand je treći teren po važnosti na US Openu. Direktno je vezan sa Louis Amrstrong stadionom.

Sporedni tereni

Sporedni tereni broj 4, 7 i 11 se takodjer koriste tokom takmičenja na US Openu. Ovi tereni imaju kapacitete od po 1.000 sjedećih mjesta.

Sistem osvjetljenja

Svi tereni i gledališta su opremljena sa visokokvalitetnim sistemom osvjetljenja. Ovo znači da se televizijski prenos mečeva može vršiti i u udarnim (večernjim i noćnim) terminima, a to donosi veću popularnost takvom turniru. Američka TV kuća CBS godinama pokriva prenos US Opena.

Karakteristični izgled

Boje koje karakterišu terene na US Openu su plava i zelena. Plavom bojom je obojena unutrašnjost teniskih terena, dok je vanjska površina obojena u zeleno. Ovo je učinjeno 2005. godine kako bi teniska loptica bila vidljivija. Ipak, ova promjena različito je ocijenjena od strane igrača.

DecoTurf površina

Tenis na US Openu se igra na terenima prekrivenim tzv. Deco Turf podlogom. Ovo je tvrda podloga, koja ostvaruje manje trenja sa lopticom, pa zbog toga loptica odskače nisko. Ova podloga je pogodnija za igrače kojima više leži servis-volej igra.

Nastavak...

Dimenzije teniskog terena

Teniski tereni su pravougaonog oblika i dimenzije terena se razlikuju za igru u singlu i igru u parovima.Teren za igru u parovima je nešto širi u odnosu na teren za pojedinačnu igru.

Dimenzije standardnog teniskog terena su: 23.77 m dužine i 8.23 m širine. U igri parova, računa se i dio terena izvan pomoćne linije, tj. cijeli okvir koji je širok 10.97 m.

Linije na krajevima terena nazivaju se osnovnim (baseline) linijama (oznaka 1 na slici), a linije na bokovima terena bočnim (sideline) linijama (oznake 5 i 6).

Dodatni prostor izvan ovih dimenzija terena, koji je iste boje kao i okvir ili slične nijanse, služi igračima da stignu brze lopte.

Mreža na terenu se nalazi tačno na sredini (oznaka 4) i dijeli teren na dva jednaka dijela. Postavljena je paralelno sa osnovnim linijama. Visina mreže na sredini je 91.4 cm, a na krajevima 107 cm.

Teniski teren podijeljen je linijama. Pomoćne bočne linije, koje su iscrtane okomito na mrežu, su linije razgraničenja (do širine 8.23 m). U singl igrama one predstavljaju granicu dokle loptica smije da se kreće, tj. prostor u kojem se razmjenjuju udarci. Taj prostor je ograničen i osnovnom linijom, s koje teniseri serviraju loptice. Ukoliko loptica, koju vrati igrač, izađe izvan naznačenih linija, kaže se "out" i bodove dobija protivnik ili suprotni par.

U dubl igri koristi se cijeli okvir terena (10.97 m), ali se primjenjuje pravilo pri serviranju, kao i u singl igri.

Dvije linije povučene između bočnih linija za pojedinačnu igru na 6.40 metara udaljenosti od mreže sa svake strane, paralelno s mrežom, se nazivaju servisnim linijama (oznaka 2 na slici). Sa svake strane mreže, površina između servisnih linija i mreže podijeljena je u dva ravnopravna, jednako velika dijela, i to središnjom servisnom linijom (oznaka 3 na slici). Središnju servisnu liniju povučena je paralelno s bočnim rubnim linijama terena za pojedinačnu igru, i to na tačno pola udaljenosti od svake od njih.

Loptica se mora servirati unutar centralne servisne linije ili T-linije, dijagonalno u pravcu JZ-SI (jugozapad-sjeveroistok) ili JI-SZ (jugoistok-sjeverozapad). Loptica je regularna ukoliko udari u polje, koje ograničava T-linija i bočne linije ili ako dodirne samu liniju, a sve izvan smatra se outom.

Teniski tereni se dijele prema vrstama podloge, a uputstvo kako napraviti vlastit teniski teren pronadjite ovdje.

Nastavak...

Teniski teren - kako napraviti vlastiti?

Profesionalni tenis se igra na tri vrste podloge: asfalt, zemlja ili trava. Danas mnogi rekreativni centri i teniski klubovi raspolažu sa zemljanim terenima, kao i terenima od asfalta, tako da rekreativci imaju priliku igrati na ovim tipovima podloge. Trava je, medjutim, vrlo rijetka podloga za teniske terene u poredjenju sa ostala dva tipa, tako da su rijetki oni koji su igrali tenis na travnatoj podlozi, barema kada se radi o rekreativcima. Ali, uz malo napora, moguće je napraviti vlastiti travnati teniski teren, u vlastitom dvorištu. U ostatku članka pronadjite grube upute kako to uraditi.

Korak 1

Potrebno je pronaći odgovarajuću lokaciju za teren. Važno je da je odabrana površina što ravnija i da njene dimenzije mogu zadovoljiti potrebe standardnog teniskog igrališta. Dužina standardnog teniskog terena iznosi 23.77 metara, a širina 10.97 metara. Ukolko vaša površina nema potrebnu širinu, možete je smanjiti na 8.23 metara, što odgovara dimenzijama terena potrebnim za igru u singlu (pojedinačno).

Korak 2

Uklonite sve prepreke koje se nalaze na datoj lokaciji. Ukoliko naidjete na veliko kamenje ili stijene, panjeve ili druge krhotine koje mogu smetati, uklonite ih. Ovo se može činiti kao naporan korak, ali bez detaljno pripremljenog tla, vaš travnati teren na kraju neće izgledati nimalo impresivno.

Korak 3

Prekopajte tlo. Pomoću ašova uklonite postojeću travu. Nakon toga, prekopajte zemlju koja je ostala ispod. Potrebno je da na površinu izadju svježi grumenčići zemlje koji su se nalazili ispod površine.

Korak 4

Sada uklonite kamenčiće koji su se pojavili nakon prekopavanja. Nakon toga, upotrijebite metalne grablje kako bi poravnjali eventualne neravnine i dobili ravnu uskopanu površinu. Ukoliko se pojave nove prepreke (kamenje, panjevi,...) uklnite ih.

Korak 5

Sljedeće što vam je potrebno je valjak ili vibro nabijač (vibro stup). Valjak se može iznajmiti, ili napraviti alternativni koristeći beton kojim se napuni betonska cijev koja sluzi za vodovod i kanalizaciju. Takodjer, iznajmljivanje vibro stupa je dosta često kod nas, tako da to ne bi trebalo predstavljati veći problem. Nakon nabavke, iskoristite valjak ili vibro stup ("žaba") da dobro nabijete tlo budućeg terena. Ovo će pomoći da se ispod budućeg travnjaka stvori dovoljno čvrsta podloga.

Korak 6

U radnjama (tržni centri, poljoprivredne apoteke,...) možete naći sjeme za razne vrste trava. Posijte sjeme na prethodno pripremljenoj površinini i zalijevajte prema uputama koja su došla uz kupljeno sjeme za travu. Pustite da trava naraste oko 19 milimetara.
Nakon što trava poraste na visinu od oko 19 mm, što je otprilike dovoljno za igranje tenisa, označite granice terena.


Korak 7

Sljedeći korak je da označite granice terena, tj. da obilježite linije bijelom farbom. Na skici lijevo date su mjere koje su vam potrebne da biste označili teren prema standarnim propisima koje je odredila ITF (Medjunarodna teniska federaciija) za dimenzije terena. Rastojanje osnovne liije od centra terena (preko kojeg će se nalaziti mreža) iznosi 11.87 metara. Udaljenost servis linije od centra iznosi 6.4 metra. Kroz sredinu terena prolazi jedna linija koja dijeli servis polja na dva jednaka dijela i proteže se od servisnih linija na obje polovine terena.

Prije nego što se linije obilježe bijelom farbom, preporučuje se da se prvo nacrtaju odgovarajuće linije kredom, kako bi se eventualne greške mogle lako ispraviti, a kada se provjere dimenzije i utvrde tačne dimenzije, onda bijelom farbom obilježiti konačne oznake.

Korak 8

Kupite mrežu za tenis. Način postavljanja mreže varira od proizvodjača do proizvodjača teniskih mreža. Kako bi se obezbjedila čvrstoća i stabilnost, potrebno je iskopati dvije rupe na suprotnim stranama terena. Potrebno je da rupe budu dovoljno duboke i široke, kako bi se u svaku mogao smjestiti po jedan stub i zaliti sa odgovarajućom količinom betona koja bi obezbjedila čvrstoću, zavisno od veličine stuba. Ostavite da se suši beton barem dva dana (ako nema kiše) i kada se uvjerite da je beton dovoljno čvrsto uhvatio stubove zakačite mrežu na stubove. Ponavljamo, svaka mreža ima specifičan način postavljanja, ali naveli smo samo uobičajen postupak.

Posljednji korak

Opustite se i uživajte. Sada, konačno, možete igrati tenis, i pozvati prijatelje na partiju tenisa u vaš dom, jer vi imate teniski teren u vašem dvorištu.

NAPOMENA:

Pretjerano igranje na travnatim terenima stvara zemljane površine na mjestima gdje je trava potpuno ugažena. Čak i najbolje održavani tereni trebaju pauzu od igranja kako bi se obnovio travnjak. Sjetimo se samo Centralnog terena na Wimbledonu, i njegovog stanja u prvom kolu i finalu i ogoljenje površine (bez trave).

Nastavak...

Podloge teniskih terena

Površina teniskog terena ima važan uticaj na samu tenisku igru. Igrači moraju uzeti u obzir kako će se loptica ponašati na odredjenoj površini kako bi mogli prilagoditi svoju taktiku i način igre datoj podlozi. Brzina kojom će loptica putovati, visina na koju će odskočiti, spin loptice nakon odskoka, su faktori koje ozbiljan igrač mora uzeti u obzir. Površine zbog kojih loptice putuju brže su poznate kao “brze površine”, a one kod kojih su loptice sporije poznate su kao “spore površine”.

Trava

Svi veliki teniski turniri, uključujući i četvorku iz Grand Slam kategorije, su nekada igrani na travnatoj podlozi, pošto drugi tipovi podloga tada još nisu bili razvijeni. Danas, jedino Grand Slam natjecanje koje se igra na travi je Wimbledon.

Trava je izvanredno teška podloga za igranje tenisa. Loptica putuje brzo i odskače relativno nisko. Takodjer, loptica odskače nepredvidljivo, uglavnom iz razloga što spin koji loptica ima prije odskoka ostaje i nakon odskoka. Jaku servu je često vrlo teško vratiti na ovoj podlozi. Zbog togaigrači poznati po dobrom servisu često imaju mnogo uspjeha na travnatim terenima. Odličan primjer za to je američka legenda, Pete Sampras, koji je dominirao Wimbledonom tokom 90-tih godina prošlog vijeka uglavnom zahvaljujući jakom servisu.

Glavni nedostatak travnate površine je održavanja terena, koje podrazumjeva vrlo zahtjevne korake. Kako i stanje tla i visina trave mogu imati uticaj na kretanje loptice, površina se mora konstantno nadgledati i dobro paziti. Neki tereni koriste vještačku zamjenu za travu (tzv. astroturf), iako kretanje loptice sa prirodne trave ne može biti precizno kopirano na vještačkoj podlozi. Loptica na vještačkoj travi odskače brže i više nego je to slučaj na pravoj travi.

Zemlja (šljaka)

Zemljani teniski tereni, podloga najčešće crvene ili zelene boje, su primjetno sporiji u odnosu na travnate. Zelena zemlja se obično dobiva mješanjem kamena, gume i plastike i teži ka tome da bude nešto brža u odnosu na crvenu, koja se najčešće pravi od, izmedju ostalog, mrvljene cigle i gume.

Kako loptica na zemlji odskače relativno sporije i ima nešto predvdljiviju putanju nego na travi, igrači koji se oslanjaju na jačinu svoga servisa kao pobjedničke strategije su obično u nepovoljnom položaju u odnosu na ostale. Zemljana podloga daje prednost teniserima koji su naročito vješti sa dubokim udarcima sa osnovne linije. Možda se baš iz ovog razloga često dešavalo da igrači koji su bili uspješni na ostalim podlogama, posebno na travi, oslanjajući se na snagu servisa, su se često mučili da postignu uspjeh i na French Openu.

Mnogi igrači koji su sanjali o osvajanju sva četiri Grand Slam turnira, uključujući i legendarnog amerikanca Jimmya Connorsa tokom 70-tih godina, ostali su kratkih rukava upravo zbog prepreka koje je ispred njih postavljaja crvena šljaka na terenima Roland Garrosa. Malo je igrača u historiju tenisa zablistalo na obje vrste podloga, i brzoj i sporoj. Najistaknutiji medju njima je švedjanin Bjorn Borg (koji je uspio ostvariti nevjerovatan uspjeh, osvajanjem Wimbledona pet puta, i French Opena šest puta).

Tvrde podloge

Teniski tereni sa tvrdim podlogama se obično prave od baze asfalta ili betona, a prekrivaju se akrilnim slojem. Postoje brojni faktori koji mogu uticati na ponašanje loptice na tvrdim podlogama. Na primjer, količina pijeska iskorištena pri izgradnji podloge utiče na intenzitet trenja izmedju podloge i loptice; što je više pijeska upotrijebljeno, to je trenje veće. Tvrdoća površine takodjer utiče na odskok loptice; tvrdja podloga - viši odskok loptice.

Australian Open se igra na tvrdoj podlozi poznatoj kao “Rebound Ace”, koja se dobiva izgradnjom betonske osnove preko koje dolazi gumena površina presvučena akrilnim slojem. US Open takodjer koristi tvrdu podlogu poznatu pod imenom “Deco Turf”, koji takodjer koristi betonsku osnovu na koji dolaze slojevi gume, akrila i silicijum-dioksida.

Nastavak...