Izbor teniskog reketa

Pri odabiru reketa za tenis potrebno je voditi računa o nekoliko karakteristika teniskog reketa: veličine gripa, veličine glave reketa, dužine, balansa, težine, krutosti - tvrdoći reketa, vrsti materijala od kojeg je napravljen, kao i rasporedu žica reketa.

Svako ko se bavi tenisom duže vrijeme će u jednom trenutku otkriti koji tip reketa mu odgovara, tako da je dobro isprobati različite rekete prije nego se donese odluka koji je pravi. Igrači koji izaberu pravi reket za sebe napravit će veliki napredak u svojoj igri, dobijajući samopouzdanje. Proizvođači teniskih reketa (Head, Wilson, Prince, Babolat, Yonex, ...) stalno predstavljaju nove linije reketa. U pravilu, svake godine bude predstavljen novi reket. Reketi dolaze u različitim klasama prema cijeni, tako da svako može naći nešto za sebe. Postoji više parametara koji bi se trebali uzeti u razmatranje pri odabiru pravog reketa. Neke od njih ćemo navesti u nastavku teksta.

Veličina gripa reketa

Prvi bitan parametar na koji treba obratiti pažnju pri odabiru reketa je veličina gripa. Svako bi se trebao truditi da odabere idealnu veličinu gripa, prema svojim osobinama (veličini šake). Veličina gripa predstavlja obim poprečnog presjeka drške (osmougao). Tako postoje različite veličine gripa, od 3⅞ i 4 inča za juniore, zatim 4¼, 4⅜, 4½, te 4⅝ inča za seniore. Prosječna veličina gripa za žene je oko 4¼ inča, a za muškarce 4⅜. Također, moguće je povećati grip namotavanjem tzv. overgripa, čime se veličina gripa može povećati za šesneastinu ili polovinu broja.

Najjednostavniji način da odredite da li vam je veličina odgovarajuća je da držite reket i kažiprst lijeve ruke (ako reket držite u desnoj) probate da stavite između korijena šake i vrhova prstiju desne ruke. Ako je veličina odgovarajća trebalo bi da ima taman toliko prostora da prst upadne. Ako ima više prostora onda je grip veliki a ako nema dovoljno da kažiprst stane onda je grip mali. Uvijek je bolje da ako se dvoumite između dve veličine opredjelite za manji grip.

Veličina glave reketa

Veličina glave reketa predstavlja mjeru udaračke površine. Većina mid-size (srednja veličina) reketa imaju udaračku površinu od oko 85-95 kvadratna inča. Važno je imati na umu da se za maksimalnu snagu i spin pri udarcima preporučuje veća glava reketa. Međutim, prevelika glava reketa smanjuje pokretljivost i stabilnost. Manja glava reketa, s druge strane, obezbjeđuje bolju kontrolu ali i manje snage pri udarcima. Obično igrači sa većim iskustvom koriste mid-size rekete, kao i mid-plus rekete. Razlog tome je što takvi igrači mogu sami generirati snagu pri udarcu, pa reket više koriste da im pomogne pri kontroli udaraca. Početnici, kao i teniseri sa nedovoljno iskustva, preferiraju rekete sa većim glavama koji im omogućuju snažnije udarce kao i veću udarnu površinu - sweet point (dio površine žica koji omogućuje najbolji prenos impulsa na lopticu pri udarcu).

Veličine glave reketa su: mid-size (85-95 kv. inch) over-size (101-115 kv. inch), Super over-size (preko 115 kv. inch).

Dužina reketa

Standardna dužina reketa je donedavno iznosila 27 inča. Proizvođači sada proizvode i ekstra duge rekete (27.5 do 29 inča). Ovakvi reketi se često nazivaju produženima, i omogućuju igračima više snage pri udarcima, kao i dalji zahvat pri udarcu.

"Flex" (ili krutost reketa)

Različiti reketi imaju različitu fleksibilnost, odnosno krutost. Krutost reketa opisuje ponašanje reketa nakon kontakta s lopticom, tj. savijanje ili deformaciju reketa pri udaru. Fleksibilniji reketi se više savijaju pri udaru, što za posljedicu ima gubitak energije, odnosno snage udarca. Igrači sa kraćim zamahom bi trebali koristiti kruće rekete koji će dati više snage njihovim udarcima. Igrači s dužim zamahom bi trebali kotistiti rekete koji su manje kruti. Uopšteno, krući reketi daju tvrđi osjećaj teniserima, dok su fleksibilni reketi mekši. Treba imati na umu da veoma kruti reketi mogu izazvati povrede, poput teniskog lakta ili povrede ramena, zbog toga što apsorpciju energije pri udarcu umjesto reketa vrši ruka igrača.

Šablon žica

Obrazac (šablon) žica teniskog reketa sastoji se od mnogo žica koje idu uzduž glave reketa (mains) i žica koje idu od boka do boka glave reketa (crosses). Reket sa manjim brojem žica (rijeđim žicama) se naziva reket sa otvorenim šablonom, zbog postojanja mnogo praznog prostora između žica. Primjer takvog tipa šablona je reket koji ima mjeru 16X18 žica. Za razliku od otvorenog, zatvoreni tip šablona ima veći broj žica (gušći raspored). Primjer zatvorenog tipa šablona je reket sa mjerom 18X20 žica.

Reketi sa otvorenim šablonom obezbjeđuju udarce sa više spina, jer se loptica pri udarcu može dublje "zabiti" među žice zbog postojanja više praznog prostora. Nedavne studije su, ipak, pokazale da raspored žica ne utiče direktno na potencijal reketa prema izvođenju spin udaraca. Reket sa otvorenim šablonom obezbjeđuje veće uglove odbijanja loptice, što za posljedicu ima veći luk putanje loptice.

Slaba strana žica sa otvorenim šablonom se odnosi na njihov vijek trajanja. Obzirom da svaka žica podnosi više stresa pri sudaru s lopticom nego je to slučaj kod zatvorenih šablona, to je i veća potrošnja žica, što vremenom dovodi do ranijeg pucanja žica.

Težina teniskog reketa

Tehnologija izrade teniskih reketa je prošla dug put kada se radi o težini. Sve do devedesetih godina prošlog vijeka srednja težina teniskog reketa je iznosila približno 340-370 grama. Proizvođač reketa Wilson je napravio napredak u ovom segmentu uvođenjem tzv. Hammer tehnologije, koja je dovela do redukcije težine na oko 280-310 grama. Danas je moguće naći rekete čije je težina i ispod 280 grama. Superlagani reketi daju manje snage udarcima, ali više pokretljivosti i kontrole. Teži reketi daju snažnije udarce i bolju stabilnost, ali manju pokretljivost. Početnici u tenisu bi trebali koristiti rekete koji su lakši.

Balans reketa

Treba imati na umu da dva reketa iste težine mogu imati sasvim različit balans. Postoje reketi kod kojih je težina više prebačena na glavu reketa, kao što postoje i reketi čije je težina prebačena više na dršku reketa.

Balans je centar ravnoteže reketa i zavisi od raspoređene težine duž reketa. Balans se uvek označava u centimetrima i to od drške (početka reketa) ka vrhu. Prema balansu reketi se dijele u tri kategorije: Teške glave (HH) – više težine u glavi reketa, Lake glave (HL) – više težine u drški reketa, Jednaki balans (EB) – jednako raspoređena težina duž reketa.

Reket sa "teškom glavom" nude više snage i manje pokretljivosti pri udarcima, a reketi sa "lakom glavom" obezbjeđuju više kontrole i pokretljivosti. Uobičajeno je da igrači sa dovoljno iskustva biraju rekete sa lakom glavom, dok početnici biraju rekete sa težom glavom.

Debljina rama

To je širina rama gledano sa strane. Deblji ramovi obično čine reket tvrđim tako da se manje savijaju u kontaktu sa lopticom. U suštini deblji ramovi će dati više snage u udarcu, dok će tanji ramovi dati mogućnost da udarca sa više spina. Deblji reketi ili reketi sa širokim ramom su pogodniji za početnike kojima treba više snage dok su tanki ramovi obično rezervisani za napredne igrače.

Materijal

Pri odabiru idealnog reketa, treba uzeti u razmatranje i vrstu materijala od kojeg je proizveden teniski reket. Najčešće korišteni materijali su karbon, alumunij, bor i Kevlar (lagano, čvrsto para-armidno umjetno vlakno). Karbonski reketi su vjerovatno najpopularniji, obzirom da obezbjedjuju veliku snagu udaraca. Oni su čest izbor i početnika i iskusnih tenisera. Aluminijski reketi su jeftiniji od karbonskih, te omogućuju odličan doživljaj pri igranju. Reketi od Bora i Kevlara su veoma kruti, i mogu izazvati povrede ramena usljed šoka pri udarcu, zbog čega bi se početnici trebali kloniti ovakvih reketa.

Pravilan izbor teniskog reketa ovisi o osobinama svakog igrača posebno, a vođenje računa o navedemin karakteristikama na koje treba obratiti pažnju može u mnogome olakšati izbor i unaprijediti igru tenisera i teniserki.

Nastavak...

Kako slomiti reket - Agnieszka Radwanska ?!

Doista rijetku scenu na teniskim terenima vidjeli su gledatelji u Melbourneu u dvoboju 1. kola Australian Opena između 12. nositeljice, poljakinje Agnieszke Radwanske i japanske veteranke Kimiko Date-Krumm.

U odlučujućem gemu na meču, Radwanska je pokušala vratiti servis svoje protivnice kada je, nakon udarca, glava reketa odletjela prema linijskom sudiji, a loptica završila u autu. Zabezeknuta Radwanska ostala je samo sa drškom reketa u ruci, očito ne shvatajući šta joj se dogodilo.

Neki bi rekli kako je ovo danas bila loša reklama za proizvođača reketa Babolat kojeg koristi 21 - godišnja poljakinja.

Nastavak...

Mjerenje veličine gripa u tenisu

Veličine gripova za teniske rekete variraju od ispod 4 incha (10.16 cm) za juniore pa do 4' 7/8" (12.15 cm) za šake odraslih osoba. Ovo se može učiniti kao mali interval, ali razlika od samo 1/8 incha donosi iznenadjujuće rezultate. Predugo korištenje prevelikog, ili posebno premalog gripa može izazvati povrede ruke, zgloba ruke i lakta.

U nastavku pročitajte kako izgleda najčešći metod pronalaska prave veličine gripa. Dlan dominantne ruke ima tri glavne crte (nabora). Potrebno je držati ruku ravno, s sastavljenim prstima. Zatim, izvršiti mjerenje dužine od središnje crte na dlanu (oznaka 2 na slici), linjom izmedju srednjeg prsta i prstenjaka (domalog prsta) do tačke koja se nalazi u nivou vrha prstenjaka (slika).

Za većinu žena, mjerenja daju rezultate od 4' 1/8" do 4' 3/8", a za većinu muškaraca od 4' 3/8" do 4' 5/8". Za juniore ove vrijednosti su obično ispod 4 incha.

Ako pri mjerenju dobijete vrijednost izmedju osmina (npr. 4' 1/16"), a još pri tome ne rastete više (odrasla osoba), onda je bolja solucija kupovina prvog manjeg gripa po veličini. Ovo je iz razloga što manji grip lako može biti uvećan dodatnih 1/16 incha sa trakom za reket (overgrip), dok bi npr. preveliki grip morao biti smanjivan u nekoj od profesionalnih radnji, dok se neki reketi i ne mogu podvrgnuti smanjivanju gripa. Postavljanje trake može efektivno povećati veličinu gripa za 1/8 incha, jer svaki sloj (namotaj) trake dodatno povećava ukupnan grip.

Veličine gripa od 4' 1/8" do 4' 5/8" se mogu lako pronaći na svim reketima za odrasle. Igrači sa neuobičajeno velikim ili malim šakama često moraju naručivati posebno doradjene drške reketa, ali i sami mogu izvesti te dorade sa odgovarajućom opremom.

Za dječije rekete (junior) pronalazak tačne veličine gripa može biti težak zadatak. Većina dječijih reketa nema visoku cijenu, pa proizvodjačima nije u interesu proizvodnja reketa širokog spektra veličina gripa. Često je najbolja stvar koja se može uraditi po tome pitanju pronalazak reketa čija je veličina gripa najbliža potrebnoj (veličini ruke). Za juniore, nešto veće veličine gripa su bolje za odabir od onih manjih, zbog stalnog rasta djeteta.

Nastavak...

Pravila odjevanja u tenisu

Tenis je poznat kao džentlemenska igra, kako u pogledu ponašanja, tako i u pogledu oblačenja i izgleda igrača. Propisi oblačenja i ponašanja protežu se od terena pa sve do svlačionice. Igračima se savjetuje da pri oblačenju najviše obrate pažnju na udobnost, te da im odjeća što više odgovara takmičarskim zahtjevima, ali sve dok je u saglasnosti sa mjestom igranja. Uvijek je dobro unaprijed provjeriti specifičnosti propisa odjevanja klubova u kojima se planira igrati tenis.

Odjevanje muškaraca

Propisi oblačenja za muškarce su se uveliko promijenili od vremena kada je igra izmišljena. U jednom periodu muška odjeća je izgledala kao da je za neki svečani povod: duge hlače, do vrha zakopčane košulje i uvučene ispod hlača, često sa prslukom preko. Danas, odjeća za tenisere na svim nivoima igre podrazumjeva teniski šorc (dužine iznad ili ispod koljena, sa džepovima i obično načinjen od materijala prigodnog za sport, poput poliestera ili materijala specijaliziranog za odvodjenje vlage), tenis polo maica (takodjer često načinjena od materijala koji pomaže igračima u hladnjenju tijela), i kapa- kačket ili traka za kosu. Neki teniseri vole igrati u običnim majicama (T-shirt) kada je to dozvoljeno. Zavisno od mjesta igranja, nekada se od igrača zahtjeva da nose majice sa okovratnikom.

Odjevanje žena


Kada su prve žene počele igrati tenis, radile su to odjevene u duge haljine, ponekad i sa korsetima i dugim rukavima. Kako je vrijeme prolazilo, odjevale su se u suknje do koljena ili tik iznad koljena. Ljeti bi nosile polo majice. Danas, u modernom vremenu, tenis je napredovao tako daleko da je postao svojevrsna modna pista, a mnoge najbolje teniserke i same dizajniraju vlastitu odjeću. U mnogim slučajevima, žene se još uvijek ohrabruju da tokom igre nose nešto što asocira na suknje, iako su često ispod suknji sportski dizajnirani šorcevi. Za gornji dio odjeće prihvatljivo je sve što daje adekvatnu podršku ženama a istovremeno ne pokazuje previše. Iako neki teniski klubovi imaju striktna pravila oko odjevanja, skoro nigdje nećete pogriješiti ako izaberete suknju za tenis i polo majicu.

Boje, obuća i drugi detalji

Svi teniski klubovi, u pravilima za odjevanje, najviše pažnje pridaju obući tenisera. Postoji više načina na koji se na teniskom terenu mogu ostaviti tragovi, korištenjem obuće sa crnim đonom. Takva obuća je strogo zabranjena čak i na javnim terenima. Igračima se preporučuje da biraju tenisice ili barem neke druge sportske patike koje nemaju đonove koji ostavljaju tragove. Za neke teniske podloge, poput zemljane, teniski klubovi mogu izričito zahtijevati nošenje samo tenisica.

Neki poznati i ekskluzivni klubovi zahtijevaju odredjenu odjeću, kao i boju odjeće, za tenisere. Tako All England Club, organizator i domaćin Wimbledonskog šampionata, zahtijeva da igrači nose samo bijelu odjeću. Drugi klubovi mogu imati slična pravila, tako da je dobro kada prvi put igrate, uvijek unaprijed raspitati se oko pravila odjevanja kluba na čijim terenima trebate igrati, bilo da ste profesionalac ili amater.

Nastavak...

Dimenzije teniskog terena

Teniski tereni su pravougaonog oblika i dimenzije terena se razlikuju za igru u singlu i igru u parovima.Teren za igru u parovima je nešto širi u odnosu na teren za pojedinačnu igru.

Dimenzije standardnog teniskog terena su: 23.77 m dužine i 8.23 m širine. U igri parova, računa se i dio terena izvan pomoćne linije, tj. cijeli okvir koji je širok 10.97 m.

Linije na krajevima terena nazivaju se osnovnim (baseline) linijama (oznaka 1 na slici), a linije na bokovima terena bočnim (sideline) linijama (oznake 5 i 6).

Dodatni prostor izvan ovih dimenzija terena, koji je iste boje kao i okvir ili slične nijanse, služi igračima da stignu brze lopte.

Mreža na terenu se nalazi tačno na sredini (oznaka 4) i dijeli teren na dva jednaka dijela. Postavljena je paralelno sa osnovnim linijama. Visina mreže na sredini je 91.4 cm, a na krajevima 107 cm.

Teniski teren podijeljen je linijama. Pomoćne bočne linije, koje su iscrtane okomito na mrežu, su linije razgraničenja (do širine 8.23 m). U singl igrama one predstavljaju granicu dokle loptica smije da se kreće, tj. prostor u kojem se razmjenjuju udarci. Taj prostor je ograničen i osnovnom linijom, s koje teniseri serviraju loptice. Ukoliko loptica, koju vrati igrač, izađe izvan naznačenih linija, kaže se "out" i bodove dobija protivnik ili suprotni par.

U dubl igri koristi se cijeli okvir terena (10.97 m), ali se primjenjuje pravilo pri serviranju, kao i u singl igri.

Dvije linije povučene između bočnih linija za pojedinačnu igru na 6.40 metara udaljenosti od mreže sa svake strane, paralelno s mrežom, se nazivaju servisnim linijama (oznaka 2 na slici). Sa svake strane mreže, površina između servisnih linija i mreže podijeljena je u dva ravnopravna, jednako velika dijela, i to središnjom servisnom linijom (oznaka 3 na slici). Središnju servisnu liniju povučena je paralelno s bočnim rubnim linijama terena za pojedinačnu igru, i to na tačno pola udaljenosti od svake od njih.

Loptica se mora servirati unutar centralne servisne linije ili T-linije, dijagonalno u pravcu JZ-SI (jugozapad-sjeveroistok) ili JI-SZ (jugoistok-sjeverozapad). Loptica je regularna ukoliko udari u polje, koje ograničava T-linija i bočne linije ili ako dodirne samu liniju, a sve izvan smatra se outom.

Teniski tereni se dijele prema vrstama podloge, a uputstvo kako napraviti vlastit teniski teren pronadjite ovdje.

Nastavak...

Teniski teren - kako napraviti vlastiti?

Profesionalni tenis se igra na tri vrste podloge: asfalt, zemlja ili trava. Danas mnogi rekreativni centri i teniski klubovi raspolažu sa zemljanim terenima, kao i terenima od asfalta, tako da rekreativci imaju priliku igrati na ovim tipovima podloge. Trava je, medjutim, vrlo rijetka podloga za teniske terene u poredjenju sa ostala dva tipa, tako da su rijetki oni koji su igrali tenis na travnatoj podlozi, barema kada se radi o rekreativcima. Ali, uz malo napora, moguće je napraviti vlastiti travnati teniski teren, u vlastitom dvorištu. U ostatku članka pronadjite grube upute kako to uraditi.

Korak 1

Potrebno je pronaći odgovarajuću lokaciju za teren. Važno je da je odabrana površina što ravnija i da njene dimenzije mogu zadovoljiti potrebe standardnog teniskog igrališta. Dužina standardnog teniskog terena iznosi 23.77 metara, a širina 10.97 metara. Ukolko vaša površina nema potrebnu širinu, možete je smanjiti na 8.23 metara, što odgovara dimenzijama terena potrebnim za igru u singlu (pojedinačno).

Korak 2

Uklonite sve prepreke koje se nalaze na datoj lokaciji. Ukoliko naidjete na veliko kamenje ili stijene, panjeve ili druge krhotine koje mogu smetati, uklonite ih. Ovo se može činiti kao naporan korak, ali bez detaljno pripremljenog tla, vaš travnati teren na kraju neće izgledati nimalo impresivno.

Korak 3

Prekopajte tlo. Pomoću ašova uklonite postojeću travu. Nakon toga, prekopajte zemlju koja je ostala ispod. Potrebno je da na površinu izadju svježi grumenčići zemlje koji su se nalazili ispod površine.

Korak 4

Sada uklonite kamenčiće koji su se pojavili nakon prekopavanja. Nakon toga, upotrijebite metalne grablje kako bi poravnjali eventualne neravnine i dobili ravnu uskopanu površinu. Ukoliko se pojave nove prepreke (kamenje, panjevi,...) uklnite ih.

Korak 5

Sljedeće što vam je potrebno je valjak ili vibro nabijač (vibro stup). Valjak se može iznajmiti, ili napraviti alternativni koristeći beton kojim se napuni betonska cijev koja sluzi za vodovod i kanalizaciju. Takodjer, iznajmljivanje vibro stupa je dosta često kod nas, tako da to ne bi trebalo predstavljati veći problem. Nakon nabavke, iskoristite valjak ili vibro stup ("žaba") da dobro nabijete tlo budućeg terena. Ovo će pomoći da se ispod budućeg travnjaka stvori dovoljno čvrsta podloga.

Korak 6

U radnjama (tržni centri, poljoprivredne apoteke,...) možete naći sjeme za razne vrste trava. Posijte sjeme na prethodno pripremljenoj površinini i zalijevajte prema uputama koja su došla uz kupljeno sjeme za travu. Pustite da trava naraste oko 19 milimetara.
Nakon što trava poraste na visinu od oko 19 mm, što je otprilike dovoljno za igranje tenisa, označite granice terena.


Korak 7

Sljedeći korak je da označite granice terena, tj. da obilježite linije bijelom farbom. Na skici lijevo date su mjere koje su vam potrebne da biste označili teren prema standarnim propisima koje je odredila ITF (Medjunarodna teniska federaciija) za dimenzije terena. Rastojanje osnovne liije od centra terena (preko kojeg će se nalaziti mreža) iznosi 11.87 metara. Udaljenost servis linije od centra iznosi 6.4 metra. Kroz sredinu terena prolazi jedna linija koja dijeli servis polja na dva jednaka dijela i proteže se od servisnih linija na obje polovine terena.

Prije nego što se linije obilježe bijelom farbom, preporučuje se da se prvo nacrtaju odgovarajuće linije kredom, kako bi se eventualne greške mogle lako ispraviti, a kada se provjere dimenzije i utvrde tačne dimenzije, onda bijelom farbom obilježiti konačne oznake.

Korak 8

Kupite mrežu za tenis. Način postavljanja mreže varira od proizvodjača do proizvodjača teniskih mreža. Kako bi se obezbjedila čvrstoća i stabilnost, potrebno je iskopati dvije rupe na suprotnim stranama terena. Potrebno je da rupe budu dovoljno duboke i široke, kako bi se u svaku mogao smjestiti po jedan stub i zaliti sa odgovarajućom količinom betona koja bi obezbjedila čvrstoću, zavisno od veličine stuba. Ostavite da se suši beton barem dva dana (ako nema kiše) i kada se uvjerite da je beton dovoljno čvrsto uhvatio stubove zakačite mrežu na stubove. Ponavljamo, svaka mreža ima specifičan način postavljanja, ali naveli smo samo uobičajen postupak.

Posljednji korak

Opustite se i uživajte. Sada, konačno, možete igrati tenis, i pozvati prijatelje na partiju tenisa u vaš dom, jer vi imate teniski teren u vašem dvorištu.

NAPOMENA:

Pretjerano igranje na travnatim terenima stvara zemljane površine na mjestima gdje je trava potpuno ugažena. Čak i najbolje održavani tereni trebaju pauzu od igranja kako bi se obnovio travnjak. Sjetimo se samo Centralnog terena na Wimbledonu, i njegovog stanja u prvom kolu i finalu i ogoljenje površine (bez trave).

Nastavak...

Teniske loptice - 20 činjenica

Prve teniske loptice su bile pravljene od kožnih vrećica punjenih ljudskom ili životinjskom dlakom.

Vulkanizirana guma se prvi puta upotrebljavala za izradu teniskih loptica davne 1870. godine.

Žuto - zelene teniske loptice su uvedene u sport 1972. godine. Prije toga, sve teniske loptice su bile bijele ili crne, zavisno od boje podloge na kojoj se igralo.

Trenutna boja koja se koristi pri izradi teniskih loptica poznata je kao "optička žuta", i dokazano je da je ona druga najuočljivija boja loptice za razne podloge i uslove u kojima se igra tenis.

Kada bi se teniske loptice pravile samo prema naučnim činjenicama, narandžaste loptice bi se koristile. Činjenica da su takve loptice manje vidjljive na televizijskim ekranima je spiječila da se danas koriste loptice ove boje.

Tri tipa teniskih loptica se koriste za profesionalne teniske mečeve, za različite podloge - zemlju, travu, tvrde i dvoranske podloge. Do 2002. godine samo jedan tip loptica se koristio na svim podlogama.

Devet od deset (9/10) teniskih loptica se proizvodi u Aziji, gdje gume kao glavnog sastojka u proizvodnji loptica, ima u izobilju.

Šuplja unutrašnjost teniskih loptica u početku se stavljala pod pritisak tako što bi se prije zatvaranja dodavale hemikalije, koje bi ostale zarobljene unutra. Nakon zatvaranja bi se uz pomoć toplote aktivirale ove hemikalije i tako nabijao pritisak u unutrašnjosti loptice.

Savremene teniske loptice se hermetički zatvaraju kada se dvije polovice loptice spajaju zajedno u posebnoj kompresionoj komori.

Najskuplji materijal koji se koristi u proizvodnji loptica je (vuneni) filc koji pokriva loptica. Filc se "rastapa" na lopticu tokom procesa izrade, i igra ključnu ulogu u letu i aerodinamici loptice.
300 miliona teniskih loptica se proizvede svake godine.

Pošto se teniske loptice teško recikliraju, rabljene loptice imaju i svoje alternativne upotrebe. U Engleskoj, npr., korištene teniske loptice sa važnih turnira se koriste ka staništa za ugrožene vrste puhova.

Vrhunske teniske loptice se nakon izrade skladište u hermetički zatvorene posude u kojima stoje do prodaje i upotrebe. Loptice počinju gubiti pritisak od trenutka kada se posude u kojima ih je proizvodjač zapakovao otvore, ali se taj pritisak može povratiti u posebnim komorama namijenim za vraćanje pritiska.

Pritisak u lopticama kvalitete potrebne za teniski meč iznosi približno 2 atmosfere.

Loptice odobrene od strane ITF (Internationa Tennis Federation) moraju težiti od 56.7 grama pa do 58.5 grama. Prečnik loptice mora biti izmedju 63.5 mm i 66.7 mm.

Preko 200 brendova (proizvođača) loptica ima potvrđen kvalitet od strane ITF-a.

Neki teniseri preferiraju koristiti loptice koje nisu pod pritiskom, jer one postaju lakše i aerodinamičnije što se duže igra sa njima.

Gumena jezgra teniskih loptica se jož proizvode i služe za igranje "Real tenisa", prethodnika modernom "lawn" tenisu.

Obične teniske loptice nisu pogodne kao igračke za pse i druge kućne ljubimce zbog boje korištene u izradi, koja je karcinogena. Posebne teniske loptice se izradjuju kao igračke za pse.

Boja štampe koja se koristi na loptici da bi označila proizvođača se određuje na osnovu podloge terena na kojoj će biti korištene loptice. Crvena tinta se koristi za zemljane terena, dok je crna štampa u upotrebi za loptice korištene za tvrde podloge.

Nastavak...